MOLITELJ: Oče naš, koji jesi na nebesima…
BOG: Da?
MOLITELJ: Ne prekidaj me!! Zar ne vidiš da molim?!
BOG: Ali zvao si me!
MOLITELJ: Ja tebe?… Ah… ne… ja te zapravo nisam zvao. To je molitva. Mi upravo tako molimo: Oče naš, koji jesi na nebesima!
BOG: Evo opet! Je l’ me zoveš kako bismo razgovarali? Ili što? Dakle, što te muči?
MOLITELJ: Sveti se ime tvoje…
BOG: Misliš li ti to ozbiljno?
MOLITELJ: Zar bih trebao tu nešto ozbiljno misliti?
BOG: Želiš zaista da se moje ime sveti? Što ti to uopće znači: ‘sveti se ime tvoje?’
MOLITELJ: Pa to znači… bhh… to znači… phh, zaboga… Ne znam što to znači! Odakle bih znao što to znači?!
BOG: To znači da me želiš slaviti, da sam ti ja poseban, da sam ti važan, da ti je moje ime dragocjeno.
MOLITELJ: Aha, hm,… kužim… Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji…
BOG: Radiš li ti na tome?
MOLITELJ: Ha? Misliš na tome da dođe kraljevstvo tvoje? Pa naravno! Idem svake nedjelje u crkvu, dajem milostinju, čak dajem i za misije.
BOG: Da, ali ja želim više; želim da dovedeš svoj život u red, želim da ostaviš navike koje drugima idu na živce, da naučiš misliti na druge. Želim da pomogneš ljudima, da im pokazuješ put k Istini, da liječiš bolesne, oslobađaš zatočene, nahraniš gladne… Jer sve što učiniš za te ljude, za mene su učinio.