Jednog je dana svetac imao priliku popričati s Bogom te Ga upita:
– Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgleda Pakao i Raj.
Bog odvede sveca do dvoja vrata. Otvori jedna od dvoja vrata i dozvoli mu da pogleda unutra. Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli stol. Na sredini stola, nalazila se velika posuda, s jako finom i mirišljavom hranom. Svetac osijeti kako mu ide voda na usta. Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave, ljubičaste boje i bolesnog izgleda. Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice sa veoma dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjur sa hranom i uzeti malo, no kako je drška žlice bila duža od njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta. Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih patnji.
Bog reče:
Upravo si vidio pakao. Bog i čovjek se uputiše prema drugim vratima.
Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao bila je identična prethodnoj. Bio je tu veliki okrugli stol, posuda prepuna fine hrane, koja mu je opet naterala vodu na usta. Osobe za stolom su isto imale žlice dugih drški. Ali, ovaj put su osobe bile dobro uhranjene i sretne, pa su međusobno razgovarale, zadovoljno se smiješkajući.
Sveti čovjek reče Bogu:
– Ne razumijem!
– Jednostavno je, odgovori Bog, sve zavisi od jedne vještine…
Ovi su naučili hraniti jedni druge, dok prvi misle samo na sebe.
Dragi prijatelju nemoj nikada gledati samo na sebe. Osvrni se oko sebe, pogledaj svoje prijatelje. Ako primjetiš da su tužni, da ih nešto muči, javi se. Pitaj. Ponudi pomoć. Zatomi svoje probleme i probaj pomoći svojem prijatelju, pa će na kraju moći i on tebi pomoći. Nemoj biti sebičan i gledati samo na sebe!
Priče za dušu 