Oče naš

MOLITELJ: Oče naš, koji jesi na nebesima…

BOG: Da?

MOLITELJ: Ne prekidaj me!! Zar ne vidiš da molim?!

BOG: Ali zvao si me!

Pred tobom Gospodine

Pred tobom, Gospodine,

i u ovim trenucima želim zastati.

Tebi se pokloniti, tebe zazvati, tebi zahvaliti.

Sve što u životu imam, od tebe dolazi,

bilo radost ili žalost,

suze ili smijeh.

Kako me mrav naučio moliti

Jednoga dana vidio sam mrava kako nosi golem list. Mrav je bio malen, a list barem dva puta teži od njega. Mrav ga je nosio s velikim naporom. Čas ga je vukao, čas ga podizao iznad glave.

Kad je puhnuo vjetar, list je pao, a pao je i mrav. List se okretao i padao, ali mrav nije odustajao od svoje namjere. Gledao sam ga i pratio dok nije došao blizu rupe – ulaza u svoju kuću.

Pomislih: „Konačno je uspio.“ No, prevario sam se, jer trebao je napraviti još jedan važan korak. Naime, list je bio veći od rupe u mravinjaku i mrav ga je ostavio ispred i ušao bez tereta. Promrmljah: „Jadniče, tolika žrtva ni zbog čega.“ Sjetio sam se narodne poslovice: „Plivaj, plivaj i umrijet ćeš na plaži.“ Ali mrav mi je otkrio tajnu…

U rupu su ušli drugi mravi, počeli trgati list i nositi ga u malenim komadićima. Činilo se da su sretni u poslu. Za malo vremena, više nije bilo velikog lista; ostali su tek komadići koje su mravi odmah uvukli u rupu.

Počeo sam razmišljati o svojim iskustvima. Koliko puta sam se obeshrabrio pred obvezama i poteškoćama? Da je mrav gledao veličinu lista, možda ga ne bi bio ni pokušao nositi. Zavidio sam mravu na upornosti i snazi.

Svoja sam razmišljanja pretvorio u molitvu i zatražio od Gospodina:

da mi podari upornost mrava, kako ne bih izgubio volju zbog padova;

da mi podari ustrajnost mrava, kako bih nadišao svakodnevne poteškoće;

da mi podari mudrost ovih mravi, koji su podijelili teret koji je izgledao tako velik;

da mi podari poniznost kako bih s drugima dijelio plodove napornog rada tako da moj put ne bude osamljen;

da mi podari milost kako bih mogao poput ovog mrava ustrajati na putu i kad na mene navale suprotni vjetrovi, a osobito kada, zbog težine obveza ne vidim jasno put kojim mi je ići.

Ličinke koje su očekivale hranu unutar mravinjaka gurale su mrava naprijed i dale mu snagu da prijeđe put s teškim teretom na leđima. Nakon tog susreta s mravom i ja sam dobio snagu na svom putu. Zato zahvaljujem Gospodinu što ga je stavio na moj put i naveo me da prođem baš onuda.

Ninon Rose Hawryliszyn

SAMO SE JAVLJAM

Svećenik je prolazio kroz crkvu usred dana. Odlučio se zaustaviti kod oltara i vidjeti tko se došao moliti. Upravo onda su se stražnja vrata otvorila. Jedan je čovjek  došao niz prolaz. Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio da se čovjek nije brijao neko vrijeme. Njegova košulja je bila nekako otrcana i njegov kaput je bio pohaban. Čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu, odmah se ustao i otišao.

MOLITVA VOJNIKA

Molitva pronađena u naprtnjači vojnika poginulog 1944. godine u bitci za Montecassino:

„Poslušaj me, Bože!

Meni su rekli da ti ne postojiš

i ja sam, glupan to vjerovao.

Ali neku večer, iz dubine kratera od bombe,

vidio sam tvoje nebo.

Istog časa postao sam svjestan

da su mi lagali.

Da sam se potrudio i dobro promotrio

stvari koje si ti stvorio,

bilo bi mi jasno

da ti mudraci nisu željeli reći bobu bob.

Čudno, zar je bilo potrebno

da dođem u ovaj pakao

kako bih našao vremena i promotrio ti lice!?

Ja te volim neodoljivo…

Eto, to sam ti želio reći.

Uskoro će započeti strašna bitka.

Što će se dogoditi?

Možda dođem k tebi još ove noći.

Do sada nismo bili dobri drugovi,

a ja se pitam, Bože moj,

hoćeš li me dočekati na svojim vratima.

Evo, rasplakao sam se!

Baš ja sad tu cmizdrim!

Ah, da sam te prije upoznao…

Idemo, moram u pokret!

Čudno li je to:

nakon što sam te upoznao, smrt me više ne plaši.

Doviđenja!“