MOLITELJ: Oče naš, koji jesi na nebesima…
BOG: Da?
MOLITELJ: Ne prekidaj me!! Zar ne vidiš da molim?!
BOG: Ali zvao si me! Nastavi čitati
MOLITELJ: Oče naš, koji jesi na nebesima…
BOG: Da?
MOLITELJ: Ne prekidaj me!! Zar ne vidiš da molim?!
BOG: Ali zvao si me! Nastavi čitati
Pred tobom, Gospodine,
i u ovim trenucima želim zastati.
Tebi se pokloniti, tebe zazvati, tebi zahvaliti.
Sve što u životu imam, od tebe dolazi,
bilo radost ili žalost,
suze ili smijeh.
Jednoga dana vidio sam mrava kako nosi golem list. Mrav je bio malen, a list barem dva puta teži od njega. Mrav ga je nosio s velikim naporom. Čas ga je vukao, čas ga podizao iznad glave.
Kad je puhnuo vjetar, list je pao, a pao je i mrav. List se okretao i padao, ali mrav nije odustajao od svoje namjere. Gledao sam ga i pratio dok nije došao blizu rupe – ulaza u svoju kuću.
Pomislih: „Konačno je uspio.“ No, prevario sam se, jer trebao je napraviti još jedan važan korak. Naime, list je bio veći od rupe u mravinjaku i mrav ga je ostavio ispred i ušao bez tereta. Promrmljah: „Jadniče, tolika žrtva ni zbog čega.“ Sjetio sam se narodne poslovice: „Plivaj, plivaj i umrijet ćeš na plaži.“ Ali mrav mi je otkrio tajnu…
U rupu su ušli drugi mravi, počeli trgati list i nositi ga u malenim komadićima. Činilo se da su sretni u poslu. Za malo vremena, više nije bilo velikog lista; ostali su tek komadići koje su mravi odmah uvukli u rupu.
Počeo sam razmišljati o svojim iskustvima. Koliko puta sam se obeshrabrio pred obvezama i poteškoćama? Da je mrav gledao veličinu lista, možda ga ne bi bio ni pokušao nositi. Zavidio sam mravu na upornosti i snazi.
Svoja sam razmišljanja pretvorio u molitvu i zatražio od Gospodina:
da mi podari upornost mrava, kako ne bih izgubio volju zbog padova;
da mi podari ustrajnost mrava, kako bih nadišao svakodnevne poteškoće;
da mi podari mudrost ovih mravi, koji su podijelili teret koji je izgledao tako velik;
da mi podari poniznost kako bih s drugima dijelio plodove napornog rada tako da moj put ne bude osamljen;
da mi podari milost kako bih mogao poput ovog mrava ustrajati na putu i kad na mene navale suprotni vjetrovi, a osobito kada, zbog težine obveza ne vidim jasno put kojim mi je ići.
Ličinke koje su očekivale hranu unutar mravinjaka gurale su mrava naprijed i dale mu snagu da prijeđe put s teškim teretom na leđima. Nakon tog susreta s mravom i ja sam dobio snagu na svom putu. Zato zahvaljujem Gospodinu što ga je stavio na moj put i naveo me da prođem baš onuda.
Ninon Rose Hawryliszyn
Svećenik je prolazio kroz crkvu usred dana. Odlučio se zaustaviti kod oltara i vidjeti tko se došao moliti. Upravo onda su se stražnja vrata otvorila. Jedan je čovjek došao niz prolaz. Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio da se čovjek nije brijao neko vrijeme. Njegova košulja je bila nekako otrcana i njegov kaput je bio pohaban. Čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu, odmah se ustao i otišao.
Molitva pronađena u naprtnjači vojnika poginulog 1944. godine u bitci za Montecassino:
„Poslušaj me, Bože!
Meni su rekli da ti ne postojiš
i ja sam, glupan to vjerovao.
Ali neku večer, iz dubine kratera od bombe,
vidio sam tvoje nebo.
Istog časa postao sam svjestan
da su mi lagali.
Da sam se potrudio i dobro promotrio
stvari koje si ti stvorio,
bilo bi mi jasno
da ti mudraci nisu željeli reći bobu bob.
Čudno, zar je bilo potrebno
da dođem u ovaj pakao
kako bih našao vremena i promotrio ti lice!?
Ja te volim neodoljivo…
Eto, to sam ti želio reći.
Uskoro će započeti strašna bitka.
Što će se dogoditi?
Možda dođem k tebi još ove noći.
Do sada nismo bili dobri drugovi,
a ja se pitam, Bože moj,
hoćeš li me dočekati na svojim vratima.
Evo, rasplakao sam se!
Baš ja sad tu cmizdrim!
Ah, da sam te prije upoznao…
Idemo, moram u pokret!
Čudno li je to:
nakon što sam te upoznao, smrt me više ne plaši.
Doviđenja!“