Ima jedna priča koja glasi ovako: Mladi par doselio se u ulicu. Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je primijetila susjedu kako vješa rublje. ‘Kako je rublje prljavo, uopće ne zna prati! Možda treba novi prašak za rublje’, rekla je žena. Muž je šutke doručkovao. Svaki put kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti.
Mjesec dana kasnije, žena se iznenadila kada je vidjela da je rublje čisto. Rekla je: ‘Pogledaj, konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?!’ Muž joj je odgovorio: ‘Nitko! Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.’
Koliko često osuđujemo druge a da sami sebe ne preipitamo?
Priče za dušu 